Slučajna prolaznica
25.07.2005., ponedjeljak
...
|
Srušilo se sve … Opet ispočetka… Muka mi je … |
13.07.2005., srijeda
...
|
Nemam ništa protiv novih ljudi u mojoj radnoj sredini i sama sam nekad bila nova. Sad sam već «stara» i stalno mi dolaze novi ljudi koje treba obučavati i učiti poslu. Ni to mi nije teško i tako mi je davna želja biti učiteljica pa se mogu igrati sada :) s novim ljudima. Jedino ih ne mogu ocijeniti, što je možda i dobro, jer ne znam tko bi kod mene dobio prolaznu ocjenu. Ljudi dolaze, a da ništa ne znaju. Neki čak traže razliku u računu i fakturi, misle da su to dva različita dokumenta. To sam jedva shvatila jer bilo mi je čudno da sve nekako ide kad pričam o računu, a kad spomenem fakturu gledaju me blijedo, a ne pitaju ništa. Pa pitajte ljudi, nije sramota pitati. A ima i onih koje kad pitam je li im jasno, mudro klimaju glavom ,a za par minuta utvrdim da im skoro ništa nije jasno, a šute. E s takvima nemam volju raditi. Ovo pišem jer sam konačno dobila osobu koja izgleda ima nešto u glavi, nije joj neugodno pitati kad nešto ne zna ili kad negdje zapne. A ta osoba je na praksi kod nas u firmi i još nije ni školu završila ,a ide joj bolje nego mnogima do sada. Čim završi školu, dovlačim je ovdje. Još samo godinu dana moram izdržati. |
11.07.2005., ponedjeljak
Mašta
|
Svi nešto broje do godišnjeg ili do mora, a ja još ne brojim iako nije ni meni ostalo baš puno. Ali ove godine nemam osjećaj ni da je ljeto, a o godišnjem da ni ne pričam. Jedva sam se natjerala da osmislim gdje ću i što ću. U firmi nitko još ništa ne spominje ali ja sam sebi zacrtala da idem i gotovo, neka me samo probaju spriječiti. Kupujem onako stihijski, kako naletim na nešto da mi se sviđa tako to i kupim. O moru još ne razmišljam, samo ponekad mi padne na pamet slika plaže i mene kako spavam u hladu, a borove iglice padaju na mene i bude me, ali brzo se zakopam u papire oko mene i prođe i ta slika. Jebem ti gdje mi je mašta pobjegla ?!? Na godišnji, možda ?!? |
08.07.2005., petak
...
|
E jučerašnji dan mi je bio tako, hm… čudan, neobičan, nepostojeći, da nepostojeći, tako bih ga mogla nazvati. Sasvim bi bilo uredu i da ga nije bilo. Naime, dan kad se apsolutno ništa nije desilo, ni dobro ni loše, ni zanimljivo, čak ni dosadno. Nakon odrađenog posla, dođem kući, popijem kavu i malo se ispružim. Slijedeće što znam je da je bilo ravno 00:00 kad sam se probudila, onako sama od sebe. Niti sam jela, niti čula mobitel sa 5 propuštenih poziva, niti 20-tak poruka, ništa. Istuširam se i nastavim spavati do jutros. I sad razmišljam u što sam potrošila jučerašnji dan ?!? |
06.07.2005., srijeda
...
|
Poznata sam kao velika spavalica, koja je donedavno, mislila da bez spavanja ne može funkcionirati. Normalno funkcionirati. A već mjesecima ne spavam koliko trebam i to mi čak ni ne smeta, osim kada se treba razbuditi, onaj trenutak kad treba otvoriti oči. E tada bih još «samo» pet minuta, ma još «samo» minutu. I na kraju skačem iz kreveta i počinje trka kroz stan, koja me definitivno razbudi, a u sebi razmišljam kako ću večeras leći u pristojno vrijeme i naspavati se. Ma vraga, jedan poziv i eto mene opet u akciji, mislim pa tko bi spavao kad ima toliko boljih stvari za skratiti noć ili dan. Spavat ću sutra. Zzzzzzzz….. |
04.07.2005., ponedjeljak
Šutnja je zlato...
|
Nije mi jasno kako netko može ne pričati o stvarima koje ga muče. O problemima, o onome što mu se događa, dešava, danas, baš sada. Ma ja ću progovoriti, pa na bilo koji način. A tek kad kažem sve što mislim i osjećam, ma to se ne može usporediti ni sa čim. I to učinih danas, djelomično, a nastavak slijedi večeras. Rekla sam da ću šutjeti, a znam da neću. A i zašto bih ?!? Više mogu ja pričati nego što netko može šutjeti. I tako će biti uvijek. |
Igre bez granica
|
Od onako dobre subote kad mi ništa nije smetalo nedjelja se pretvorila u dan kada sam prebirala po glavi sve događaje koji su se dešavali u zadnje vrijeme. Zaključci su se nizali jedan za drugim, a svako malo su bili toliko različiti i suprotni, da se nisu dešavali u mojoj glavi ne bih vjerovala da je tako što moguće. I što sam zaključila? Apsolutno ništa. Ništa nije imalo smisla. I sve je moglo imati smisla. Problem s kojim vodim borbu je taj što previše analiziram stvari. A te analize uglavnom dovedu do nekog zaključka koji mi se ne sviđa, s kojim se nisam spremna suočiti. I onda počinjem opet. I tako se igra nastavlja... |
02.07.2005., subota
Čudan dan
Obično ne volim ovakvo vrijeme ali danas mi baš odgovara. Ne da mi je dosta vrućine i sparine, ja to dosta dobro podnosim, puno bolje nego zimu i kišu ali jutros sam se čak obradovala ovom kišnom danu. I jutros je svima oko mene hladno, obukle su se majice dugih rukava, a meni vruće. Dobro, ne baš vruće ali taman po mom ukusu. I rekla sam mu jučer da konačno obavi razgovor, obećao je, a odmah sam znala, po brzini s kojom je na to pristao, da neće. I mislila sam da ću pizditi, a i to dobro podnosim. I na poslu je bilo pokušaja podmetanja, a ja ih nisam doživjela, samo sam se nastavila baviti svojim poslom. Čudan dan. |
30.06.2005., četvrtak
Nastavak
|
Uglavnom, tko je čitao znat će o čemu pišem, tko nije ,nema veze, neka čita sve od početka :). Preselila sam se u svoj, samo svoj, stan, sredila ga kako sam zamislila, to više-manje ali dobro zvuči. Neke stvari nisam kupila do danas, a neću ih kupiti ni sutra, ne što ne mogu nego što sam lijena obilaziti salone namještaja. Ali neka, jednom ću skupiti hrabrosti i uputiti se u tu avanturu. Meni dragi ljudi su se izguštali stana, ali ne i mene :), i sad dolaze u normalnim količinama. Mjesecima me držala euforija nečega tako velikog i mog -govorim o stanu- i nisam ni primijetila kad je prestala. Ne, nije mi dosadio ili nešto tako, ma kakvi, nego sam ga počela doživljavati kao sasvim normalnu činjenicu. Tako to treba biti-kažu mi. I evo ne prodje ni godina dana, a ja bih u njemu već nešto mijenjala, pa bar boju zidova. I hoću, samo ne znam kada. E sad ono zbog čega smo se svi i okupili ovdje. Ljubav. E to stvarno ne mogu opisati, a da zvuči imalo smisleno. Sretno sam zaljubljena veći dio vremena, a nesretno manji. I dok je tako, dobro je. Za sada ga ne mijenjam. Situacija je uglavnom jako komplicirana, a ponekad jako jednostavna, ovisi samo da li je gledam pod pravim kutem, ili krivim. A ne znam koji je kut pravi. I to je ono što me lupa već … izvjesno vrijeme. Ali ne bih ja bila ja kad taj kut ne bih pronašla, pa kad-tad. I krećem odmah u potragu. |
Evo mene...
|
Nakon ne znam ni sama koliko vremena evo mene opet. Koliko cu ostati ovdje ni to ne znam. Cijelo vrijeme sam bila tu negdje, citala neke drage ljude, neki su nestali kao i ja, neki se novi pojavili i zainteresirali me. Svasta se izdesavalo kod mene, uglavnom lijepe stvari, ali i pomalo uznemirujuce, koje ne znam kako ce se rijesiti i zavrsiti, jer na njih ne mogu utjecati. No o tome neki drugi put, kad budem imala vise vremena,a mozda i tri ciste (kao da ce se to ikada dogoditi) da to sve srocim i opisem. |
02.10.2004., subota
Kako?!?
Kako sam preselila počeli su ljudi hodočastiti k meni. I oni koji su me i prije posjećivali i oni koji me nisu vidjeli već dugo. Jedan od njih koji me nije vidio već dugo, možda ponekad u prolazu je A. Ima ženu i dvije krasne djevojčice. Jedna je krenula u prvi razred ove godine. Kad su bili kod nas njegova žena mi je rekla kako nekad nemaju ni kruha za jesti. Stvarno nisam znala što bih joj rekla, ostala sam zatečena. Mislila sam da možda malo preuveličava stvar, da više metaforički govori. Nažalost nije bilo tako. Njihova djeca stvarno nekada nemaju što jesti, ne znaju što je to cvjetača, karfiol ili kako god ga zvali. Kad smo napravili ručak (juha, piletina i krumpir) njihov komentar je bio da je to ručak kao u svatovima. Nisam vjerovala da se to stvarno dešava. A. može raditi ali ne radi, ako radi onda je to na par dana, dok ne dobije nešto novca i onda sve, ili skoro sve, prokocka. I nije mi jasan, uopće mi nije jasan. Ja ne bih sebi dozvolila da nemam što jesti, a o svojoj djeci da ne pričam. Već danima pokušavam dokučiti u čemu je stvar ali ne uspijevam. Kako može otići kockati, a znati da su mu djeca gladna?!? |
30.09.2004., četvrtak
Nema naslova
Mislim, nemam ja sad ništa posebno za reći ali baš mi nekako fali da napišem štogod pa makar i ništa. Konačno sam ugrabila vremena i pročitala sve vas drage ljude. Što se dešava s vanjskim svijetom skoro pa i ne znam, sad se moram uključiti,čini mi se da sam izvan svih zbivanja iako znam da nisam ništa bitno propustila. Na poslu sam napravile neke stvari koje su bitne a ja ih odgađala do zadnjega jer nisam imala volje baviti se njima. A sad kad sam ih riješila tako sam zadovoljna i mislim se što mi je to trebalo da čekam zadnji tren ali valjda sam takva.I sutra bih isto napravila. Baš čudno kako bolje funkcioniram pod pritiskom. I još čudnije kako ,ako mi ono što sam planirala ne ide kako ja hoću, se cijela koncepcija zaljulja s tendencijom da se sruši. I tako uvijek balansiram između pritiska rokova i plana. I guram nekako. |
27.09.2004., ponedjeljak
Tu sam
"Optužena" od dragog malog djavla kako ga dugo nisam posjetila moram vam reći da sam ja gotovo redovno ovdje samo što nemam vremena pisati i komentirati. Čitam i pamtim. Možete me i ispitati ako ne vjerujete :)) Prvi put sam se sinoć stigla odmoriti jer mi je nakon useljenja stalno pun stan ljudi. Neka ih,ja ih volim ali moram i ja spavati. I jučer sam uspjela. Ovaj tjedan očekujem novu navalu ljudi. Tako da se nadam da ću od idućeg tjedna biti više sposobna za pisanje,komentiranje i ostavljanje tragova da sam bila kod vas. |
25.09.2004., subota
Gotovo je ... skoro sve
Evo i mene ponovo nakon dugo vremena. Imala sam toliko posla da o blogu nisam stigla ni misliti iako sam uvijek gledala da stignem pročitati što pišete jer to kasnije ne bih uspjela sve pohvatati. Tako da sam manje-više u tijeku sa svim što se pisalo. Moja avantura zvana preseljenje je počela u srijedu navečer kad sam preuzela ključeve.Za četvrtak su mi bili naručeni majstori da kreče uz «naređenje» da taj dan sve mora biti gotovo. I uspjeli su. To isto večer su mi počele pristizati stvari što se nastavilo do petka navečer, a da ne spominjem i ono što smo ja i sestra morale tegliti na 4.kat, bez lifta, naravno. Još smo žive ali nije mi jasno kako. Bilo je pomoći, ne mogu se žaliti, ali isto mi nije jasno otkud meni tolike stvari, kad se toga toliko skupilo, iako smo, kad smo se pakirale pobacale dosta toga. Još nisam svjesna da sam u svom stanu, znam da je moje ali još to ne mogu shvatiti. Valjda dok se malo slegnu dojmovi i to mi postane jasno. Neke stvari koje sam naručila su stigle, a za neke su me pošteno zajebali pa sam morala trčati u zadnji čas da kupujem. Ali ispalo je odlično iako sam potrošila svo moguće strpljenje i razumijevanje. One crvene stolice koje sam tražila odavno nisam našla ali ću ove koje sam kupila presvući u crveno uskoro. Posla ima još dosta ali ništa nije hitno i sve mogu sad raditi polako. I cijelo vrijeme sam još morala i raditi iako sam bila mislima daleko od posla pa nije bilo baš neke koristi od mene. Svima onima koji se sele želim da im ide sve glatko i bez nerviranja, a onima koji nemaju svoj stan/kuću ili što god žele neka im se što prije ispune želje jer osjećaj je neopisiv. Sada tek znam. |
20.09.2004., ponedjeljak
Selim...konačno
Mislim da je iz naslova sve jasno.Skoro sam sve riješila imam još par stvari i sitnica koje ću rješavati u hodu. Ovaj put samo toliko od mene a kada se malo oporavim slijedi opširniji post. I Kašeta bila si u pravu :))))) |
13.09.2004., ponedjeljak
Razlozi
Ubio muž ženu. Razlog nitko ne zna. Ljudi oko mene ga opravdavaju jer ona ga je «sigurno»varala, ne bi je ubio bez razloga, to je i zaslužila, bio je psihički labilan i slični argumenti. Ja te razloge ne priznajem kao «opravdanje» za ubojstvo. I nikakve druge osim samoobrane. Tko je ovdje lud ja ili «svi» oko mene? Ako se utvrdi moja ludost molim da me netko «spasi» jer me je onda stvarno strah živjeti. |
08.09.2004., srijeda
Lista
Spremajući stvari za preseljenje, bolje rečeno bacanjem velike većine stvari, naletim na popis koji me je uvijek (već pune 3 godine) nasmijavao do suza, valjda sam ga zato i sačuvala i zato seli zajedno sa mnom. Ne mogu se pohvaliti da je produkt mog razmišljanja, nego moje sestre i sestričine, nastao jednog dosadnog prijepodneva prilikom sastavljanja popisa za kupovinu u trgovini i uz njihov blagoslov pojavljuje se i ovdje. -kupus (432 glavice) -kelj-ispeglani -rajčica pirgava, rana -jaja-100 komada -M….. pelene dovoljno za tri godine -kruh stari, buđavi 12 kom. -mlijeko-prokislo -10 kg čokolade za kuhanje -orasi-1 vreća -petit keksa-karton -šećera (u repi) -1 dijete po imenu Grga -2 četkice za zube -4 brijača -1 kg crvene ljute papričice -1 grahorasta kokoš u zlatnom kavezu -1 vreća kukuruza -13 ušiju za pohanje -1 stan na Baš čaršiji -3 teniske loptice -15 pčela -1/2 jutra kave -1 kg somovih brčića -1 mravinjak -3 krtice -2 traktora -1 grablje za sijeno -3 kg leptirovih nožica -30 dkg noktiju nožnih-kokošijih -3 para bijelih sandala -1 crvena kravata -13 dkg dlaka s tabana |
| < | srpanj, 2005 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što god mi padne na pamet ovdje će možda biti !
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Internet Monitor
Skoro pa redovno čitam (mali voajeri u meni žive od ...)
myway
scura
jednorog
whatever
žuta minuta
bestijica
kašeta
silent
helpblog
pepeljara
bidon
Još jedna mogućnost
slucajnaprolaznica@net.hr